Na TV ekranima se ovih dana često vrtela reklama i poziv za akciju: „Očistimo Srbiju“. Među ostalim reklamama izdvojićemo sledeću. Radi se o primeru gde se masa otpada na deponijama u Srbiji poredi sa masom od oko 100 000 afričkih slonova. Postavlja se pitanje kakva kataklizma bi se desila kada bi svi slonovi skočili u isto vreme?
Jedina kataklizma koja se desila, jeste da su autori reklame propustili nekoliko bitnih časova fizike. Pretpostavimo da 100 000 afričkih slonova dođe u Srbiju, i odluči da skače (iako je to fiziološki neizvodljivo za njih) sa platforme visoke 1 metar. Iako se radi o dosta nerealnih uslova (skok slonova, ili pad treba da se desi istovremeno za sve njih). Kolika je ukupna energija skoka slonova? Read more…
Verovatno većina ljudi smatra da se do mnogih velikih otkrića i proboja u nauci došlo nekim istraživanjem, mukotrpnim radom. Da li je zaista tako ili se eureka momenat dešava i u slobodno vreme?
Mnogo ljudi ima predrasude kada zamišljaju ljude koji se bave naukom. Prve asocijacije su vezane za bele mantile, naočare, čudan pogled, epruvete… Toj slici su dosta pridonele književnost i film. Setimo se romana „Frankenštajn“ Meri Šeli, a potom je i nastala ekranizacija istoimenog romana 1931. godine. Za vreme Drugog svetskog rata imali smo vampira naučnika – Armanda Teslu u filmu „Povratak vampira“. Sve to je na neki način kulminiralo 1964. godine sa filmom „Dr. Strejndžlav“ Stenlija Kjubrika (ukoliko već niste, obavezno pogledajte ovaj film). Sve to je doprinelo stvaranju predrasuda da naučnici nemaju slobodno vreme, tj. da se oni gotovo nikad i ne odmaraju, već da su prebukirani eksperimentima. Srećom u nauci imamo veliki broj kontra-primera, a pozabavićemo se onim nekim najpoznatijim. Read more…
Zamislite da je 2025. godina, pod uslovom da Nole i Federer još uvek igraju aktivno igraju tenis. Radi što bolje popularizacije tenisa i svemirskih putovanja organizovan je ATP turnir na Mesecu. U Moru tišine pred oko 100 gledalaca Novak Đoković igra protiv Rodžera Federera. Ipak ovako nešto je gotovo nemoguće. Razlog nemogućnosti ne leži u ograničenosti resursa za putovanje i tehnologiji, već u fizici tenisa na Mesecu.
Uzmimo da je „lep dan“ na Mesecu, sa jedne strane Nole ima predivan pogled na planetu Zemlju i zemlju Srbiju, dok Federer gleda direktno u Sunce. U malo neobičnim okolnostima Federer uzima reket i lopticu u ruke. Publika je nemo zastala, da li će Federer i na Mesecu pokazati jačinu servisa. Čini se da hoće, kreće da servira, ali servis ne liči ni na desetinu jačine od onoga na Zemlji. Novak Đoković je imao sreće, čitao je o Mesecu i setio se da je gravitaciona sila na Mesecu šest puta manja nego na Zemlji. Pošto je nekako uspeo da servira lopticu, Federer očekuje Đokovićev potez. Read more…
Rekord u ikada najbržem servisu drži Endi Rodik. U finalu Davis kupa 27. septembra 2004. godine, brzina koju je loptica imala nakon servisa je iznosila 249.4 km/h. I dok se sigurno svi divimo ovoj brzini servisa, a protivnički igrači strahuju, da li ste se ikada zapitali koliko nauke ima u tenisu? Da li nam primena fizike može pomoći u poboljašnju igre i biti naše tajno oružje?
Teniski reketi
Najbitniji elemenat u igri svakog tenisera jeste reket. Nakon 1970. godine, drveni okvir na reketu je zamenjen metalom. Drveni okviri su bili dosta manji. Razlog ovome je što veći drveni okviri nisu mogli da drže zategnutom žicu. Najveći prodor su imali ramovi od grafita i kevlara. Reket nije dobijao na težini, a površina rama je povećana, kao i površina „sweet spot“ (mesta na reketu sa kojih je moguće lopticu uzvratiti protivniku maksimalnom brzinom). Grafit se na novijim reketima meša sa borom i titanijumom kako bi reketi bili što čvršći i lakši. Pre 1970. godine, teniseri su morali da ulože više snage da bi drvenim reketom dali loptici veće ubrzanje. Sada novi lakši reketi štede na snazi tenisera i omogućavaju veću kontrolu nad lopticom. Read more…
Misija Apolo 11 je u istoriji ostala upamćena po spuštanju prvih ljudi na Mesec, Oldrin i i Armstrong su nekoliko sati radili na postavljanju retroreflektora na Mesecu. Retroreflektor je postavljen u Moru Tišine gde je i dan danas. Nakon Oldrina i Armstronga, astronauti misija Apolo 14 i 15 su postavili još tri retroreflektora. Ali čemu sve to?
Postavljanje retroreflektora je bilo cilj naučnog eksperimenta merenja udaljenosti Meseca od Zemlje uz pomoć lasera (Lunar laser ranging experiment). Eksperiment još uvek traje. Retroreflektori su uređaji koji vraćaju svetlost izvoru pod uglom iz koga su primili svetlost. Read more…
Poslednji komentari