Home > Astronomija > Retroreflektori na Mesecu

Retroreflektori na Mesecu

This entry is part 4 of 4 in the series Apolo 11 - Prvo čovek na Mesecu

Misija Apolo 11 je u istoriji ostala upamćena po spuštanju prvih ljudi na Mesec, Oldrin i i Armstrong su nekoliko sati radili na postavljanju retroreflektora na Mesecu. Retroreflektor je postavljen u Moru Tišine gde je i dan danas. Nakon Oldrina i Armstronga, astronauti misija Apolo 14 i 15 su postavili još tri retroreflektora. Ali čemu sve to?

Postavljanje retroreflektora je bilo cilj naučnog eksperimenta merenja udaljenosti Meseca od Zemlje uz pomoć lasera (Lunar laser ranging experiment). Eksperiment još uvek traje. Retroreflektori su uređaji koji vraćaju svetlost izvoru pod uglom iz koga su primili svetlost.

Mesečevi retroreflektori se sastoje od 100 istopljenih silicijumskih zaobljenih kocki koje su postavljene u 46 cm2 aluminijumske ploče. Svaka silicijumska zaobljena kocka ima 3,8 cm u prečniku. Reflektori su suviše mali da bi se videli sa Zemlje, što znači čak i kada je laserski zrak sa Zemlje podešen na reflektor na Mesecu, njegovo pogađanje mete je izazov. Jednom kada laserski zrak pogodi reflektor na Mesecu, naučnici u opservatorijama koriste senzitivne filtere i opremu za uvećanje da detektuju povratni signal. Reflektovani zrak je suviše slab za detekciju ljudskim okom, ali pri najboljim vremenskim uslovima to je jedan foton na svakih nekoliko sekundi.

Zahvaljujući ovom eksperimentu naučnici su utvrdili tačnu udaljenost centara Zemlje i Meseca, a greška je tek na trinaestoj decimali. Pored udaljenosti, eksperiment je dao i nove podatke o dinamici i strukturi Meseca. Stigla je potvrda da Mesec ima tečno jezgro, i da se udaljuje 3,8 cm godišnje od Zemlje. Pored toga, γ1 je određena sa tačnošću od 100 000 000 000 decimala.

I još jedna stvar za ljubitelje zavere sletanja na Mesec, ovo je dokaz da spuštanje na Mesec nije lažirano :)

Milija Jovičić, Viva-Fizika

[1] Fundamentalna fizička konstanta koja se vezuje za Njutnov zakon gravitacije i Ajnštajnovu teoriju opšte relativnosti. Vrednost ove konstante je najteže izmeriti. Prvo uspešno merenje je izveo Henri Kevendiš. Gravitaciona konstanta (G) iznosi: 6,67428 ± 0,001 · 10-112/kg2 Nm
Series Navigation«Anketa: Da li je čovek sleteo na Mesec?
Categories: Astronomija

Autor: Milija Jovičić

Student Fizičkog fakulteta u Beogradu. Urednik sajta Viva fizika, i popularizator nauke. U slobodno vreme luta po planinama i razmišlja o odgovoru 42. Oblasti interesovanja: fizika, astronomija, filozofija nauke, povezanost nauke i umetnosti.

  1. August 2nd, 2009 at 05:51 | #1

    Tečno jezgro? Ovo nisam znao…

  2. Icić Nebojša
    Icić Nebojša
    September 7th, 2009 at 11:57 | #2

    Mora da sam nešto loše razumeo: da li to znači da laserom treba pogoditi metu od 46 kvadratna centimetra koja se nalazi na skoro 300.000 kilometara?
    I, uzgred, kolika je udaljenost Meseca od Zemlje(površine mora)? I ne od centra Meseca, već neke zamišljene približne sfere?

  3. September 7th, 2009 at 20:19 | #3

    Izgleda da je tako:

    http://eclipse.gsfc.nasa.gov/SEhelp/ApolloLaser.html

    Bilo bi zanimljivo videti na koji način su “nišanili” ogledala.

  1. No trackbacks yet.