“U zrncu peska videti svet,
i beskraj na ruke dlanu,
i nebo kroz jedan divlji cvet,
i večnost u jednome danu.”
Da, tako je pevao Viljem Blejk mnogo pre nego su fizičari Zapada shvatili da on govori njihovim jezikom.
S početka XX veka model mišljenja u fizici je počeo sve više da podseća na model mišljenja u dalekoistočnom misticizmu: fizika je počela da govori kroz paradokse, jezik se pokazao siromašnim da opiše i imenuje nove pojmove. Read more…
Jedan zen učitelj je rekao:
„Ako, pitamo da li položaj elektrona ostaje isti,
moramo da odgovorimo „ne“;
Ako pitamo da li se položaj elektrona menja sa vremenom,
moramo da odgovorimo „ne“;
ako pitamo da li elektron miruje,
moramo da odgovorimo „ne“;
ako pitamo da li je elektron u kretanju,
moramo da odgovorimo „ne“.“
Uh, izvinite, to je rekao J. R. Openhajmer.
Aha, evo onog zen mislioca:
„Paralelu lekciji koju nam daje atomska fizika moramo potražiti u onim vrstama epistemoloških problema s kojima su se već susretali mislioci poput Bude i Lao Cea, kada su pokušavali da usklade našu poziciju gledaoca sa pozicijom glumca u velikoj drami postojanja.“
Opet greška, a znate li šta za to kažu Arapi:
„Ako se nešto desi jednom, ne mora se desiti drugi put, ali ako se nešto desi dva puta – treći put će se desiti sigurno.“ Read more…
Stari klošar je u kontejneru pronašao ubuđalo parče hleba, stavio ga u kolica pretrpana svim i svačim, i vratio se ispod jednog od mostova na Temzi. Celog popodneva je rosila sitna kiša i on beše prilično promrzao te oktobarske večeri.
Pojeo je parče hleba, postavio nove i suve kartone uz mali ivičnjak pored reke, pokrio se nekim ritama koje su ga tu čekale, i polako počeo da tone u san.
U neko doba kraj njegove betonske postelje tiho se zaustavi veliki Rols Rojs. Sanjivih, i ko zna kada opranih, očiju on ugleda kako iz automobila izilazi prelepa mlada dama u skupocenoj bundi.
- Zašto spavate tu, gospodine, obrati mu se ona, zar vam nije hladno?
- Jeste gospođice, ali ovo je moj dugogodišnji dom, pa sam se navikao na loše uslove, odgovori.
- No, no, noćas ćete spavati kod mene, reče ona, i visoki šofer uhvati za ruku klošara, te ga ubaci u limuzinu, pored mlade gazdarice.
Vozili su se dosta dugo dok ne prođoše kapiju velikog imanja. Nekoliko kilometara pod šumom i vrtovima je delilo gvozdenu kapiju od impresivnog dvorca sa kolonadom jonskih stubova. Read more…
Mumon je komentarisao jedan poznati zen koan rečima:
„Središnji put je bez prolaza
Iako hiljade staza vodi do njega.
Prođeš li kroz neprolazni prolaz
slobodno koračaš između zemlje i neba.“
Pre nego nastavite sa tekstom (ako ste fizičar) kažite mi na šta vas asocira ovaj stih.
Eto, još u trinaestom veku čovek „otkrio“ tunel efekat.
Jeste da on ovde govori o buđenju-prosvetljenju, nekoj vrsti oslobađanja duše, ali ko može da tvrdi da i tu ne postoji neka specifična potencijalna barijera? Zatim se ona prođe tamo gde je u principu prolaz zabranjen. Read more…
Paradoksalne, šta više besmislene pitalice i delanja u zenu treba da “slome normalnu” logiku mišljenja učenika; da oslobode um koji onda počinje da “teče”, odnosno kontinualno prelazi sa teme na temu bez vezivanja za bilo koju od njih. Ovo je naročito bilo važno samurajima, u veštinama mačevanja i gađanja lukom i strelom.
“Bez razmišljanja, bez premišljanja
- savršena praznina.
Pa ipak, u njoj se nešto kreće
sledeći svoj sopstveni put.”
Cilj je postizanje “tišine”-neumnosti-bezmisli, odnosno zaustavljanje “unutrašnjeg dijaloga”. Ljudi koji praktikuju meditaciju dosežu to stanje na neko vreme (u minutima), ali i oni koji pecaju, pletu, vezu, bave se nekim uvežbanim, monotonim poslom koji se ponavlja po automatizmu. Read more…
Poslednji komentari