Home > Nauka > Zen 19

Zen 19

This entry is part 6 of 20 in the series Zen i fizika

Bavljenje naukom podrazumeva stanje povećane budnosti. Hm, da li to važi i za posetioce sajtova koji popularišu nauku? Milan bi rekao da, zato i ja kažem ne, pardon da. Tu ne mislim na povećanu koncentraciju već na stanje kome težite, a u kome vas ništa posebno ne tangira, a opet sve vas dodiruje. Na stanje u kome ste svesni sebe pa vas ništa ne brine, iako vas brine, ali vi se ne poistovećujete sa svojom brigom; potišteni ste, ali se ne poistovećujete sa svojom depresijom, tako da u tom stanju možete istovremeno biti i srećni i zabrinuti, i depresivni i srećni. I spremni za otkrića, mala i velika, prepušteni na milost i nemilost iskričave kreativnosti.

To stanje se postiže visokom svesnošću. Koncentracija je kao far koji osvetljava samo put ispred vas, svesnost obasjava čitav horizont. Prvi korak je da postanete svesni sami sebe- nimalo lak posao. Ali pokušajte sa jednostavnom igrom posmatranja sebe: „izađete“ i posmatrate sebe kao da se radi o nekom drugom. Sa vremenom, ako imate sreće, postaćete svesni sveta oko sebe. U tom stanju granice ne postoje, a Tesla, Ajnštajn, Plank, Habel…su vam, u neku ruku, kućni prijatelji. Evo jedne priče o svesnosti:

Jedan lav je upao u stado ovaca koje su počele da beže na sve strane. Nije se žurio jer mu je obrok praktično bio osiguran; ona koju izabere neće mu umaći. Na svoje veliko iznenađenje u stadu je video i jednog lava: ovaj je takođe bežao i šta više blejao. Lav lovac je sustigao ovog čudaka i stao ispred njega. Ovaj se tresao kao prut.

  • Zašto bežiš, upita ga.
  • Ja sam ovca, reče ovaj drhtavim glasom, sve moje drugarice beže pa bežim i ja.
  • Kako si postao ovca?
  • Kako kako? Pa čitavog života živim sa ovim ovcama koje ti sada pokušavaš pojesti, i ja pasem travu i ja blejim, ne znam za drugo. Ti si lav i želiš me pojesti.
  • Pođi sa mnom, reče lav lovac i povede lava ovcu do jezerceta.
  • Nagni se i pogledaj ko si.

Lav ovca ugleda svoj lik u vodi i shvati da je i on lav. Od tog trenutka se skroz promeni i postade ono što jeste:lav.

Dakle, eto kako izgleda naglo buđenje svesnosti o samom sebi. Koliko vas ima sada čudan osećaj nedoumice pa i gorčine u ustima. Halo, ko ste vi? Vreme je da se probudite, da budete svesni onoga što radite i šta ste. Interesovanje za nauku i bavljenje njome je odličan put da se probudite, a savremena fizika jedan od najboljih. Tako je puna paradoksa, nerešenih problema, neverovatnih situacija. U principu malo toga što vas posebno uzbuđuje u ovoj nauci možete podeliti sa drugima, prepušteni ste sami sebi i uskom krugu kolega. A kako i pokušati nekome objasniti šta bi to mogla biti tamna materija, tamna energija, anti materija, beskonačan a zatvoren univerzum. Mogu vas proglasiti ludim, i izbegavati vaše društvo. Reči nisu dovoljne za opisivanje savremene fizike; ona sve više liči na neki koan ili zbirku koana, koje kao i originalni zen koani vode ka prosvećenju, ka buđenju, ka svesnosti.

Aha, umalo da zaboravim da vas pitam: a šta mislite, da li je onaj lav iz priče nakon probuđenja jeo ovce?

Series Navigation«Zen i fizika V – Reči nisu dovoljne«Zen 20Zen i fizika VI – Paradoks ponovo»
Categories: Nauka

Autor: Nebojša Icić

Završio teorijsku fiziku na PMF u Beogradu. Živi u Pirotu, bavi se kulturom i NeZnanjem. Posebno: veza fizike i uopšte "nesrodnih" delatnosti.

  1. Ivan
    Ivan
    April 30th, 2010 at 02:48 | #1

    Odgovor na postavljeno pitanje:
    - da .
    Jer on je sada lav, a lavovi jedu ovce.

  2. Icić Nebojša
    Icić Nebojša
    May 7th, 2010 at 09:55 | #2

    @ Ivan
    Lavovi definitivno jedu ovce.
    A evo i jedne slične priče:
    “Jedan čovek našao je orlovo jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao kad i pilići i odrastao je sa njima.
    Celog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla.
    Prošle su godine i orao je ostario.
    Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih i raširenih krila.
    Stari orao zapanjeno je gledao uvis. “Šta je to?” pitao je. “To je orao, kralj ptica”, rekla mu je jedna kokoš. “On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji.”
    I tako je orao umro među kokoškama, ne znajući ko je.”
    (po kazivanju Antoni de Mala)
    Ali, priča može da ima i drugi kraj, zar ne?

  3. Ivan
    Ivan
    May 27th, 2010 at 21:47 | #3

    Vasi su tekstovi, kao sto davno rekoh, uvek inspirativni.
    Pade mi na um jedno pitanje, koje se ne odnosi direktno na vas vec moze biti postavljeno svakome -
    Da li verujes u Glas Tisine ili u reci okoline ?

    Iako se nikada necemo okupati u istoj reci, Temza ce uvek i zauvek ostavi hladna.

  4. Icić Nebojša
    Icić Nebojša
    May 28th, 2010 at 14:22 | #4

    @ Ivan
    Jedan od osnovnih zen koana kaže: Zvuk dve ruke je pljesak, počuj zvuk jedne ruke.To bi moglo da znači: nauči slušati tišinu. Ali ta tišina nije obična tišina, i lična je i generalna, postoji u miru postoji u najvećoj gužvi, metežu i jurnjavi; ona je cilj, ona je svrha, ona podučava, ona čuva, ona leči, ona spašava, ona je konačni prijatelj. Nađi je, i otvoriće ti se svet onakav kakav jeste, bez programiranosti, uslovljenosti, patnji zbog mizernih problema, bez vezivanja za stvari, ljude, ideje, događaje…Svet u kome “bog daje kišu i pravednima i nepravednima” i “hlad dobrima i zlima”, gde “ne brineš za sutra, jer će se sutra samo brinuti o sebi”.. U kome je sve dobro, čak i kada vlada najveći haos sve je dobro…

  1. No trackbacks yet.